U momentima kad sam mislila da ne činim baš ništa za sebe, najviše sam pisala.
Tad sam pronalazila sve one puteve za koje nisam znala da postoje.
Putevi i prečice
Sećam se pojedinih prečica koje me nisu odvele bogzna gde, ali i onih glibavih, mračnih, dugih puteva gde bi me žbunje puno trnja šibalo; noge bi mi bile teške od hodanja, ali ja bih nastavljala da koračam.
Rukama bih branila lice – tako mi je govorilo srce, a srce se uvek sluša. I uverenja da ću čuti zvono i da se sigurno krije neko čudo na kraju takvih puteva.
To malo zvono nepogrešivo radi i dan-danas. Neki ga nazivaju unutrašnji glas ili intuicija, ja ga zovem – zvono.
Intuicija i senzitivnost
Ja sam intuitivna.
Senzitivna (i to veoma – saznala sam od psihologa kad je najstariji sin napunio dve godine; konsultacija je bila zbog njega, kako da ga bolje razumem. A onda, upoznajući njega, upoznala sam i sebe. Kakav veličanstveni trenutak…).
Naša deca zaista dolaze i biraju baš nas sa razlogom.
Zbog Juga (najstarijeg sina) najdublje sam počela da osećam i osluškujem svoj tunel – u njemu stanuje moje malo zvono.
Zbog Juga sam počela da pišem priče, a potom i knjige.
Sva moja čula
Ja sam i senzualna.
Volim sva svoja čula.
- Čulom mirisa vraćam se u prošlost, u poznate trenutke.
- Čulom ukusa uživam u sadašnjosti.
- Čulom dodira osećam bezbrižnost.
- Čulom vida i sluha svedočim životu i svim dragocenostima.
Emotivna sam. Žustra. Nežna. Optimistična. Srdačna. Topla. Blaga. Jednostavna. Puna života.
Mali trenuci
Takve su i moje priče – podsetnici za svakodnevne male stvari, male radosti koje čine naše živote slojevitim i bogatim.
Kao onaj momenat kad sam, posle mnogo kišnih dana, ugledala sunce koje je upadalo u ormar i razlivalo se po svim spakovanim stvarima i znala sam da je sve dobro, jer sam osećala mir u svom telu, samo od tog jednog prizora.
Ili onomad kad sam u otvorenom džipu ostala usred safarija, sa svojom polovinom – rendžer nas je ostavio sa vokitokijem i otišao da potraži leoparde.
Nikad nisam u potpunosti zaboravila taj strah i želju da se suočim sa divljinom na taj način. I to uzbuđenje, blizinu životinjskog sveta i sigurnosti u stomaku… Sećam se hladnoće koja mi obuzima šake i kako moj dah preseca zalazeće sunce nad afričkom savanom.
Ili onaj tren dok perem suđe i iznenada postanem svesna vode koja se sliva niz moje ruke, čujem zvuk vode kako se sudara s posuđem i mojom kožom i osetim miris tečnosti za pranje. Blag i nežan.
Potom primetim da stojim oslonjena na levu nogu, da mi je desna opuštena, a leva napeta i čvrsta… i odjednom ugledam lampicu crvene boje koja mi signalizira vreme za odmor. Treba mi odmor.
A ti?
Zastani nakon čitanja ovog pisma i promisli – kad najjasnije čuješ zvono u sebi?
Pišem da sačuvam radost od zaborava. Dok pišem, jasno se sećam trenutka u kojem ostavljam trag. A ti tragovi vode do mojih ličnih puteva – možda ćeš ih pronaći i u mojim knjigama.
U njima sam najbolje što sam mogla ostavila – priče koje te podsećaju da budeš nežna sa životom i da uživaš najpre u sebi.
Moje knjige možeš pronaći ovde na blogu ili na mom Instagram profilu.
Uz to, dopada mi se ideja da moje reči zvone, zar ne?
Do sutra,
Grlomah,
Jovana 🍂
Dobrodošlica
Dragi svi, dobrodošli!Da mogu da se izmestim u neki prostor dočekala bih vas sa osmehom na licu i zagrlila svakog ko bi koraknuo ka meni.Napolju je hladno i tmurno, ali…
Priča broj dva
Ako postoji priča broj dva, trebalo bi da postoji i ona koja je broj jedan.A priču broj jedan nisam napisala. Još.Taman kad sam krenula da je pišem, osetila sam poznati…
Pismo
Fora je u tome da svako od nas ima nešto što ne ume, ali i fora je da u toliko različitih stvari mi smo sjajni! Kod nekog je Ono Nešto pisanje,…
Kako verovati u svoju darovitost pisanja?
Ovo je trebalo da bude moj prvi tekst na blogu. I naravno da sam se pitala kako bi trebalo da izgleda i da li postoje pravila. Stava sam da odredjena…
365
Ma koliko volim boje, vrlo mi je važno da su mi neke stvari crno bele. Da tačno znam gde sam ili ako ne znam, onda da znam gde bih volela…
Pet stvari koje čine moj dan vedrim
Znam da naslov zvuči kao da sam otkrila Ameriku-nisam, ali u ovoj listi od pet stvari ima ona jedna koja je ključna, verujete mi i pročitajte tekst do kraja. Da se razumemo, ja sam samo biće koje voli da se oseća dobro u svojoj koži (ko…
Serum za dušu
Ovih dana sam zašla u novo polje – učenje nečeg lepog na novi način. Zapravo, učimo mi svakog dana po malo, ali ovo čemu poklanjam potpunu pažnju čini me posebno…
Pozivnica
Volela bih da je ovo pozivnica za druženje. Da je trenutno neko lepršavo doba godine i da pozovem sve one koji su slobodni u srcu da dodju do Beograda da…
Kako samostalno objaviti knjigu
Razmišljala sam da li ovaj tekst treba da napišem, ali bar jednom mesečno mi stigne poruka sa pitanjem kako sam to ja uradila. Sigurna sam da postoji negde slično napisano…












